Gdje smo
|
Google karta
Pogledajte gdje se nalazimo putem google karte na kontakt stranici.
GPS coordinates
Geographical latitude:
45°07'40.9"N
Geographical longitude:
14°03'01.2"E |
|
|
Pineta prošlost i sadašnjost
Familija Radićanin
Ugostiteljstvom se bavimo već deset godina, kada smo počeli sa restoranom Pineta i apartmanima.
Peteročlanu obitelj Radićanin čine...
Roditelji vode brigu o logistici, uzgoju i proizvodnji, sin Florian će Vam pružiti uživanje u gastronomskoj ponudi na tradicionalni način, drugi sin sa svojom ženom će Vam biti na usluzi.
Kaštel Lazzarini obnovili smo 2003. godine te potpuno renovirali. Kaštel je službeno spomenik i sve radove rekonstrukcije nadziralo je strogo vijeće za brigu o spomenicima. Usprkos tome, uspjeli smo pretvoriti zgradu u četiri udobna apartmana, uključujući vinski podrum i salu za degustaciju. Dodatno smo još izgradili potpuno novi bazen sa slatkovodnom vodom (7.40x16m) i trenutno su u izradi dva teniska igrališta. |
Baronov kort
U Martinskom nekada je bilo sjedište posljednjeg velikog labinskog zemljoposjednika - baruna Lazzarinija. Danas na ta vremena u nekadašnjem Svetom Martinu još podsjeća renovirani kaštel, kojeg tamošnji narod, kao i nekad naziva Baronov kort.
Uz stan, u kaštelu je bila i konjušnica, staje, te veliki podrumi. Osim zatke nad Raškom dolinom svu ostalu svoju zemlju baron Nikola Lazzarini je dao napoličarima. Svi prinosi na zemlji i u staji su se dijelili na pola. Pšenica, krumpir, grožđe, svinje, goveda. Od jedne svinje u njegovu su se konobu slali samo pršut i špaleta, a ostali dijelovi svinje ostavljali su se napoličarima.
Oko dvora i u njemu radili su i brigu brinule dekle i hlapci, koji su za svoj rad primali naknadu. U vrijeme jačih sezonskih radova, barun bi uzimao težake, koje je dnevno plaćao prema „boletinima za žurnade“. A da posla nije nedostajalo svjedoči podatak da se rakija pekla više od tri mjeseca. Bile su i pune bačve vina, a jedan od Lazzarinijevih čestih kupaca bio je ugostitelj iz Rapca.
Posebnu ulogu prilikom predaje ljetine imali su mjerači, koji su arbitrirali u njenoj raspodijeli. Navodno, pritom nisu bili odveć strogi, jer ni baron nije bio u tome cjepidlaka. Mnogo je bio stroži u poštivanju zakona o zaštiti šuma, pa su njegovi čuvari – gvardijani – strogo pazili da se ne sijeku debela stabla, već samo tanke grančice. U kućama se zimi grijala samo jedna prostorija, uz ognjište. Mjerači su barunu polagali zakletvu pod malo neobičnim okolnostima – u posebnoj prostoriji, takozvanoj skritoriji, odnosno pisarni – između dviju svijeća i ljudskih lubanja. U toj radnoj sobi barun je vodio i svoje poslovne knjige, imajući evidenciju o svakom težaku, hlapcu, dekli ili drugom zaposlenom. U plaću bi se računalo i vino koje su dobivali za ručak: žene po kvartin, a muškarci – polić.
Za razgledavanje svojih imanja, posjete i odlaske u Labin barun je koristio dvije kočije i jednosjed. Osjetivši pred početak rata skori kraj, Lazzarini je sve svoje posjede prodao i otišao u Italiju, sklopivši stranice zanimljive storije o posljednjoj velikoj plemenitaškoj obitelji Labinšćine. |
|
|